Mali veliki čovjek

Dvoje prekrasnih roditeljia nisu mogli imati djece i odlučili su da odu u dom za napuštenu djecu i posvoje jedno dijete te tako sebi i njemu uljepšaju život. Tako su i napravili. Jednog dana su sjeli u automobil i krenuli u dom. Od mnoge djece izabrali su dječaka nježnog lica sa kratkom crnom kosom. Bio je to dječak tek nekoliko mjeseci star.
Dječak je rastao u sretnoj obitelji, u kojoj mu je pružana velika ljubav i svakodnevno su ga podsjećali koliko je važan i bitan mali čovjek.
Dani su prolazili, godine su prolazile...
Dječak je krenuo u školu i jako često nailazio na podrugivanje i vrijeđanje okoline i vršnjaka zbog toga što je usvojen.
Jednog dana prišao mu je jedan vršnjak iz razreda i rekao podrugljivo: " Znaš, mene moji roditelji ipak više vole nego tebe tvoji, ja sam doista njihov pravi sin, mene je moja mama rodila i zato me sigurno više voli nego tvoja tebe. Tko zna čiji si ti sin, čije si ti dijete?!"Dječak ga je pogledao i nakon kraće stanke rekao: " Znaš kada su moji roditelji došli u dom za napuštenu djecu, od sve djece koja su tamo bilia oni su baš izabrali MENE, od 20-tak djece oni su baš izabrali MENE, a tebe prijatelju dragi oni nisu mogli izabrati, ti si se jednostavno rodio i takvog su te morali prihvatiti, ali MENE su moji izabrali, mogli su uzeti i dijete koje je ležalo u krevetiću pored mene, ali ne, oni su izabrali baš MENE! "." Shvaćaš li ti uopće koliko sam ja POSEBAN DJEČAK!?"

Kada uistinu znate TKO STE, nikada se više nećete morati dokazivati nikome, osim samome sebi...