Milica Kranjčić, umirovljena nastavnica hrvatskog jezika, njeguje žminjski dijalekt. Nepresušiv je izvor već pomalo zaboravljenih riječi, a svoje je učenike uvijek poticala da istražuju, uče i govore jezikom svojih predaka.
Trenutno sakuplja i zapisuje riječi po tematici, a zamisao joj je napisati tematski leksik, kako se ne bi zaboravila domaća riječ. Vezano uz Martinje popisala je niz poslovica i zagonetki, sve vrste grožđa na području Žminjštine, predmete koji su se koristili u konobi gdje se pravilo vino, kao i boce i čaše u kojima se drži, odnosno pije. Osim riječi zapisuje i stare običaje vezane uz blagdane.Najzanimljiviji je, osim predmeta, popis imena kojima su Bezaki zvali sorte vina. Na listi pod naslovom »Grojze z naših brajat« nalaze se nazivi – brajdenice, divljačina, hrvatica, fragula, likant, malvazija, muškat, mehkoserac, petehova jaja, starinska belina, surina, šajbac, šajkić, teran, tintura i slatkozobac.
Zanimljive su poslovice: »Ki ne pije vino ni rakijo, ta ne vidi Boga ni Marijo«, »Ča čovik na triezno pensa va pijanstve viče«, kao i »Teran, teran, za muški sam, za žienske temperan«.
barkun.hr
Hahahaha Super je Janova nona! Nadam se da će nan brzo opet doć u razred i zabavljat nas! POZZ Janovoj noni i svima kojima su pomogli delat knjigu!
OdgovoriIzbrišiAnton