Tata i novine

-Tata!
Tata je čitao novine i promrmlja:- Ma, što je dijete?
- Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem?
- Pa naravno.
- Zašto, tata?
Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine.
- Zašto tata? Želio bih znati!-
 Aaa? zašto, zašto? Što zašto?
- Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik?
- O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja!
- Što to znači biti u tijeku događanja, tata?
- O nebesa! Dijete, to ti je kao...orijentirati se... razumiješ li?
- Ne razumijem!
- O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam.
- A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram?
- Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je manje moguće govoriti, zapamti to!
- Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata!
-E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti. Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li?
- Ali... ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat tad me učitelj kori.
- O, Bože! Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu!
- A tata, hoćeš li i tamo morati čitati novine?
- Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina!
- A fino!- kaže dječak.

- Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!...